nedjelja, 11.04.2010.
"..ako te nije pronašla ljubav, potraži me bit ću ko prije, na istom mjestu, svu ljubav skrit ću od svih.."
Zašto sam ja tako zaljubljiva? Zašto uvijek sve isplaniram? Zašto se uvijek nadam? Ako je to zato jer imam 17 godina, onda odmah želim odrasti.
Jbg, ne možemo biti zajedno. To je tak. Znam to, a ne mogu se pomiriti s tim. Ne želim. Želim da su ljudi drugačiji. Da je društvo drugačije. Da si ti drugačiji. Da ne brineš toliko.. Bojim se. Bojim se dana kad ću te izgubiti.
Ne znam hoće li to dolaziti postupno, ili će se jednostavno dogoditi. Sve me to zbunjuje. A želim te. Zaljubljena sam u tu tvoju brižnost, zabrinutost,..u tvoj osmijeh, te nebesko plave oči,..tu tvoju simpatičnu smotanost i proždrljivost 
Divan si, zbilja si divan. Bojim se dana kada će naići djevojka koja će prepoznati te tvoje vrline i neće te puštati. A ti ćeš joj se prepustiti iako ti možda neće biti draga kao ja. Jbg. Kad mi je tak valjda suđeno. Nesretno se zaljubiti. Jbg.
- 15:22 -
ponedjeljak, 05.04.2010.
I opet bojim se u srce da me takneš...
Ima nešto u tebi...nešto privlačno...nešto nježno...nešto dobro...nešto predivno...nešto, nešto, nešto, nešto neopisivo dobro...
- 16:52 -
petak, 02.04.2010.
I tako bojim se da u srce me takneš..
Zašto mi to radiš? Zašto se tako igraš samnom? Zašto, ako znaš što sam već proživjela? Ja razumijem tvoj strah, tvoju borbu protiv samog sebe, ali zašto me navodiš da mislim kako ti znači samo seks? Boli me to jbg. Boljelo me i ono kada si nekidan onako iznenada otišao, jer si bio umoran, a vidio si koliko žudim za tvojim zagrljajima. A tako si divan. Tako divna osoba. Šteta. Stvarno šteta što ne može biti ništa. Ništa od nas. Jer pružila bih ti sve. Bio bi mi užitak pružati ljubav takvoj osobi. Ali eto, što je tu je. Jednom sam ti rekla kako se nadam da ćeš pronaći nekog s kim ćeš biti sretan. Nisam ti lagala, ali sam se duboko u sebi nadala da sam ja ta osoba.., duboko u sebi. Ti zaslužuješ nekoga tko će te neizmjerno voljeti i tko će ti neizmjerno pružati i oprosti mi jer mislim da sam trenutno ja jedina koja ti to može pružiti. Sebična sam. Jako sam sebična. Bojim se da ćeš sresti djevojku koja će opaziti sve tvoje kvalitete, kao i ja. I onda će biti kraj. Naš kraj, moj kraj, a tvoj početak. Šteta, taman sam se počela osjećati živom. I znaš, baš sam jučer razmišljala. Nisi fer. Nisi u redu jer si mi rekao kako ćeš me "ostaviti" kada pronađeš djevojku s kojom bi mogao imati kvalitetnu vezu. Što misliš kako sam se u tom trenutku osjećala? Što misliš kako se od tog trenutka osjećam? Kao predmet. Kao alternativa. Kao privremena igračka kojom se donekle zadovoljavaš dok ne dobiješ onu koju si zapravo htio. I znaš, nije ni malo ugodan osjećaj. I žalosno je to što se ne osjećam tako prvi put. I s D sam se tako osjećala. No on mi je to otvoreno i rekao. Da sam ja njegovo "vlasništvo". No njega ne krivim, on je takav karakter, takva osoba. S njim otpočetka znam što i kako. No ti.. Ti si drugačiji. Ti si nježan, emotivan, neiskvaren.. I baš si se na meni našao učiti kako biti frajer? Ma samo daj. Što me ne ubije, to me valjda ojača. Ne znam, tako se bojim, tako se bojim trenutka kada će doći kraj ovome.. Opet ću pasti u depru i opet će sve biti tako crno.. I sad sam na rubu, borim se da ne padnem, ne znam koliko ću još.. I kako li si samo mogao danas reći ono? - "Imaš mene, bar jo neko vrijeme..." Bar još neko vrijeme? Hvala ti na tom komentaru, učinio si da se osjećam.. Kao ne znam, Nešto neopisivo. Neopisiv osjećaj. Jeza me prošla. Kao da mi se duh tame nasmijao u facu i svojim dahom mi zagolicao vrat. Odvratno. Eh, kako ću patiti za tobom..
- 23:30 -
subota, 27.03.2010.
Dakle.. :D :D
Hehehehehhhe 
No, dobro. Učinila si to. Pregrmila si to. Ponovit ćeš to 
(u svakom slučaju). Trenutno volim taj svoj osjećaj sažaljenja koji imam prema svima, jer da nije bilo tog osjećaja.. Ne bi sinoć bilo tako.. Hmm.. Živahno
Dakle, znala sam da sljedeći susret znači seks, čemu sam se ja dakako radovala, no, bilo me trta. Mislila sam si: "Što ću ja s tim.. s tom stvarčicom? Može li se s time išta?" Pa.. po svemu sudeći, može U svakom slučaju, bila je to jedna duga, mokra, vruća noć.. Kakvih će biti još, jel. No unatoč tome, nešto me muči. Osjećala sam se ponovno malo iskorišteno. Ne u onolikoj mjeri kolika je bila poslije seksa s D, no taj je osjećaj ipak bio tu. Nekako me najviše zasmetalo to što je otišao sat i pol prije nego je trebao. Mislim da me ne treba osuđivati ako sam to procijenila kao nešto slično ovomu: "Mala mi je dala - misija izvršena. Sada mogu kući." To me baš nekako štrecnulo. Primijetio je da sam iznenada utihnula i samo čekala da ode, bez ikakvih suvišnih dodira, riječi ili pogleda. Nisam mu ništa govorila. Bila sam istovremeno i ljuta i nekako.. Tužna. Žalosna. No, dobro. To tok mora biti. Mislim da se nisam zaljubila u njega, iako mi je drag i svakako bi mi bila čast imati njega za dečka. No to su moje maštarije. Kada ovako sve sagledam, sve je pod kontrolom i na neki sam način ponosna na sebe. Imam nekakav nedefiniran odnos (koji je ujedno i malo opasan, svojevrsna "zabranjena zona") sa super dečkom, koji mi se jako sviđa, no nisam se zaljubila. To je velik korak za mene.
- 15:04 -
utorak, 23.03.2010.
Jbg
Pa ja ne vjerujem. Zašto? Zašto meni? Uhhh.. Razočarana sam. Razočarana sam u život, u njega, možda čak i u sebe.. Možda sam si i sama kriva što sam sad toliko razočarana. Mogla sam i sama zaključiti da ne može biti tako savršeno. Dobar, nježan, pažljiv, iskren, neiskvaren, inteligentan, relativno zgodan, lijep dečko - a da nema niti jednu manu. Trebala sam očekivati neko neugodno iznenađenje. Ali s druge strane, kako da sam očekivala baš to? Zašto baš to?? Od svih mana, od svih mogućih mana na ovome svijetu ti nemaš niti jednu osim te. Neobdaren si. Zašto? Zašto baš to? Ja jesam emotivna, volim nježnost, pažnju, sitnice, ali pobogu volim i seks. Kvalitetan seks. A kako ću s tim.. s tim.. 
Ne bih ja ništa rekla, ne bih toliko dramila oko toga da je to tako prvi put. Ali ne. Prvi dečko - neobdaren. Drugi dečko - neobdaren. Treći dečko - turbo obdaren. Četvrti dečko - neobdaren. Zar sam ja ukleta? Ovo je tragično. A tako je divan.. Jbg. Kada bih bar mogla spojiti D i T u jednu osobu. To bi bilo savršeno. Visok, zgodan, nježan, pažljiv, neodoljiv, obdaren dečko. Ajme. Savršenstvo. Ali ne. Da nije sjebano, to naprosto ne bi bio moj život. Ali ok. To je tako kako je. Ali čemu onaj komentar? Čemu onaj njegov glupi odgovor? Na moje: "Iskreno, nisam očekivala da će večeras doći do ovoga" (misleći pritom na skidanje gotovo do kraja i na korak do seksa) on je morao reći: "Iskreno, ja sam to očekivao." WTF? Očekivao? Hoćeš reći planirao? I onda nek´ mi netko kaže da nije istina kada kažem: "Svi su oni isti." Ma katastrofa. I zbilja, nakon ovoga, ne znam tko bi mi zamjerio kada bih se opet našla s D. Definitivno se nalazimo i definitivno će biti seksa. I ovoga puta, taj seks želim više ja nego on. E pa dragi moji, ako vi možete biti kučke, onda mogu biti i ja. Iako ne vidim na osnovu čega sam ja kučka ako se želim kvalitetno poseksati.
I opet mi se neda, a sutra imam dva ispita. I već sam mogla naučiti do sada, ali ja sam prozujala 3h kao i obično. Ali doslovno prozujala. I sada krećem učiti iako znam da do 8h neću stići i unatoč tome gledat ću onaj glupi HTZ i sprdat te očajne ambiciozne mlade ljude umjesto da učim. I opet ću učiti do rano ujutro. 
I to ti je život uzorne gimnazijalke.
- 18:02 -
Jbg
Pa ja ne vjerujem. Zašto? Zašto meni? Uhhh.. Razočarana sam. Razočarana sam u život, u njega, možda čak i u sebe.. Možda sam si i sama kriva što sam sad toliko razočarana. Mogla sam i sama zaključiti da ne može biti tako savršeno. Dobar, nježan, pažljiv, iskren, neiskvaren, inteligentan, relativno zgodan, lijep dečko - a da nema niti jednu manu. Trebala sam očekivati neko neugodno iznenađenje. Ali s druge strane, kako da sam očekivala baš to? Zašto baš to?? Od svih mana, od svih mogućih mana na ovome svijetu ti nemaš niti jednu osim te. Neobdaren si. Zašto? Zašto baš to? Ja jesam emotivna, volim nježnost, pažnju, sitnice, ali pobogu volim i seks. Kvalitetan seks. A kako ću s tim.. s tim.. Ne bih ja ništa rekla, ne bih toliko dramila oko toga da je to tako prvi put. Ali ne. Prvi dečko - neobdaren. Drugi dečko - neobdaren. Treći dečko - turbo obdaren. Četvrti dečko - neobdaren. Zar sam ja ukleta? Ovo je tragično. A tako je divan.. Jbg. Kada bih bar mogla spojiti D i T u jednu osobu. To bi bilo savršeno. Visok, zgodan, nježan, pažljiv, neodoljiv, obdaren dečko. Ajme. Savršenstvo. Ali ne. Da nije sjebano, to naprosto ne bi bio moj život. Ali ok. To je tako kako je. Ali čemu onaj komentar? Čemu onaj njegov glupi odgovor? Na moje: "Iskreno, nisam očekivala da će večeras doći do ovoga" (misleći pritom na skidanje gotovo do kraja i na korak do seksa) on je morao reći: "Iskreno, ja sam to očekivao." WTF? Očekivao? Hoćeš reći planirao? I onda nek´ mi netko kaže da nije istina kada kažem: "Svi su oni isti." Ma katastrofa. I zbilja, nakon ovoga, ne znam tko bi mi zamjerio kada bih se opet našla s D. Definitivno se nalazimo i definitivno će biti seksa. I ovoga puta, taj seks želim više ja nego on. E pa dragi moji, ako vi možete biti kučke, onda mogu biti i ja. Iako ne vidim na osnovu čega sam ja kučka ako se želim kvalitetno poseksati.
I opet mi se neda, a sutra imam dva ispita. I već sam mogla naučiti do sada, ali ja sam prozujala 3h kao i obično. Ali doslovno prozujala. I sada krećem učiti iako znam da do 8h neću stići i unatoč tome gledat ću onaj glupi HTZ i sprdat te očajne ambiciozne mlade ljude umjesto da učim. I opet ću učiti do rano ujutro. I to ti je život uzorne gimnazijalke.
- 18:02 -
nedjelja, 21.03.2010.
Kako ja mrzim svoj život
Zašto ja moram imati tako ujeban život? Zar jebeno puno tražim? Tražim samo jednu osobu koja će me voljeti, poštovati, cijeniti i biti tu. Pomislih da sam ju našla i onda ju ne mogu viđati? U čem je problem? Ona se brine za mene? Ona se brine za mene i zbog toga mi neda da se vidim s njim?? Pa ako se toliko jebeno brineš za mene, onda me pusti jer ću poludjeti ako ga ne vidim!! Uz njega se osjećam živo, uz njega se osjećam kao osoba, kao da nešto vrijedim u ovom jebenom životu. On je tako divna osoba. Mislila sam da su takvi dečki izumrli. Iskren, nježan, pažljiv i ponovno - iskren. Ma kakav D koji me samo gazio a ja sam mu se još više bacala pod noge i to mu dopuštala. Ne, ne želim to više. Želim se osjećati živom. A živom se osjećam uz T. Ali naravno, moj život ne bi bio moj da je sve savršeno. Toliko je dobar, toliko je savršen, a ja se moram praviti da nisam zagrijana, molim stalno biti na distanci, paziti na riječi, na postupke.. Već sam se umorila od toga, a tek smo na početku. Ne želim se pretvarati, želim imati normalnu vezu, u kojoj mu mogu reći da ga volim, da mi fali, da sam sretna uz njega.. Ali ne. To si ne mogu priuštiti, Ne s njim. Iako je on savršena osoba za to. Jebene godine.. A D? S njim je gotovo. Za nekoliko tjedana pokupit ću sve svoje što je ostalo kod njega i gotovo. Ne želim mu se vraćati. Ja nisam zaslužila da me netko tako gazi. Pokupit ću ono što je ostalo - svoj sat, komadiće slomljenog srca i pregaženi ponos. To mi je ostalo kod njega. Nije on ništa kriv. Ja sam to sama dopustila, sama sam mu dala da me gazi, ali više ne. Znam, lako mi je sada to govoriti i bojim se da ću mu se opet vratiti, da ću mu se vratiti kada s T više ne bude išlo, kada oboje budemo umorni od skrivanja emocija koje ne smijemo pokazati. Zašto ne smijemo? Zašto? Zašto živimo u tako konzervativnom društvu, zašto su svi tako jebeno proračunati? Jbt, napokon nađem nekoga toliko sličnog sebi, toliko savršenog.. i onda ne smijem biti s njim. Ma divno. Nadasve divno. Mrzim svoj život.
- 14:49 -
petak, 05.03.2010.
Još jedan prosječan petak..
Petak navečer + moja soba + cheese tost + žuti čaj + knjige = naizgled dosadno. Za mene u svakom slučaju bolje nego do 3 ujutro zajebavanje na fejsu i msn-u. Iovak ću bit budna do 3 ujutro, ali bar ću si priuštiti onaj osjećaj zadovoljstva samom sobom kada mrtva umorna legnem u krevet i znam da sam napravila nešto korisno. Volim biti disciplinirana. Ovisna sam o tom osjećaju, iako ga ponekad zbilja zbilja mrzim. Volim i osjećaj bezbrižnosti i osjećaj brige i opsjednustosti školom i obvezama, no jedina razlika je u tome što nakon osjećaja bezbrižnosti uvijek imam onu nekakvu grižnju savjesti da sam slobodno vrijeme bacila u vjetar, a mogla sam napraviti nešto korisno. Zbog toga više volim ovaj drugi osjećaj.
Tišina. Nakon dugo vremena, danas sam slušala tišinu. Mrak, tišina, vedro nebo puno zvijezda iako je vani smrzlo koliko je hladno. Fascinantno. Izašla sam da zapalim na čas, no ostala sam tamo 20ak minuta, samo sjedila i slušala tišinu. To sam radila i prije, ali u razdoblju duboke depresije i nedostatku volje za životom. Ok, nemam niti sad neku volju za životom, no imam je više nego tada. Zapravo, nemam volju za sadašnjim životom, nego za onim što me jednoga dana čeka, ako nastavm biti disciplinirana i ustrajna.. Opet ja i moja mašta. Uglavnom, poanta je u tome da sam tamo sjedila više od 20 min iako sam popušila za 5. Inače odlazim kući dok cigaretu još držim u ruci. Ostala bih i duže da se nisam smrznula zbog moje vječne gluposti - izlaženja van u kratkoj majici ispod zimske jakne. Ne znam zašto to uvijek radim. Obučem dugu majicu samo u ekstremnim situacijama kad je vani -xy stupnjeva i pingvinima je hladno. Volim taj osjećaj kad kreneš negdje, očekuješ da će sve biti samo rutina i onda se vratiš sav sretan jer nije bilo, dogodilo se nešto novo. Zapravo, nije to bilo ništa novo, no prvi put nakon dugo vremena zamijetila sam važnost malih stvari. Išla sam kući nasmiješena, bez slušalica u ušima (što je 1 od 1000000 slučajeva) uživajući u tome što mi se nos zacrvenio od hladnoće, što mi je kosa neuredno svezana u rep i što me uopće nije briga ako to netko primijeti
Još jedna stvar koja me oduševila je to što zapravo možeš pronaći odgovore na neka velika pitanja promatrajući svijet oko sebe. Čitavo to vrijeme sam gledala u najsjajniju među zvijezdama i razmišljala o tome što to ona ima da svijetli jače od ostalih zvijezda. Na polasku sam shvatila da to zapravo nije zvijezda nego satelit ili nešto takvo. Eto mi potenijalno rješenje za trenutno jednu nezgodnu situaciju - najsjajnija zvijezda možda uopće nije zvijezda. O tome ću svakako još razmisliti.
- 21:14 -
četvrtak, 04.03.2010.
Ti si mi u mislima...
Kiša. Jedan od onih kišnih dana koji mi i nisu tako teško pali. Kvalitetno sam pokisnula, ali baš sam se osjećala nekako.. Slobodno. Zanemarit ću to što sam izgledala kao debil onak pokisla, svejedno je bilo najs Nekako baš volim tu kišu. Ne onoliko koliko tople i sunčane dane, ali u svakom slučaju više nego tmurne dane pod nebom krcatim tamnim oblacima koji samo zaklanjaju sunce i ne rade ništa. No dobro, samo neka ona pada. Da bar može isprati neke stvari iz moje glave (možda ju zato i volim jer mi se čini da će upravo to i učiniti). Još uvijek mislim o njemu. Ne više u onolikoj količini kao i prije i na onaj način, ali još uvijek.., da.. Prije je to bilo intenzivno razmišljanje koje mi je onemogućavalo koncentraciju na bilo što, a sada je to postalo dio mene. Stalno mi je u glavi, ali nekako potisnuto, u podsvjesti. Ali stalno je tu. Prije par dana napravila sam nešto što mu se jako svidjelo i kada mi je to rekao osjećala sam se kao da sam na vrhu svijeta.. Toliko sam ovisna o njemu. Kao o cigaretama - znam da su štetne, no ipak ne mogu bez njih i dio su mene. Tako i on. Ne želim da taj osjećaj ode. Ne želim čak promijeniti ni to što zna da sam spremna sve učiniti za njega i za to da on bude zadovoljan. Jednostavno sam mu podređena. Kako se on osjeća? Osjeća li on išta? Mislim da da. Ali jako duboko u sebi, što vrlo vjerojatno nikada neće izaći na površinu.. Ali još dugo vremena meni će i ovo malo biti dovoljno. Volim biti njegova, iako bi bilo ljepše da je on bar mrvicu moj.. Ali ako ti netko da mali prst, nije u redu tražiti cijelu ruku, zar ne?
- 20:46 -
nedjelja, 28.02.2010.
Postoje u nama neke neprevodive dubine..
Napokon i da prevalim taj prvi post na novom blogu. Mrzim početke. Kada smo nekom početku uvijek se brinemo kako će to sve ispasti, kako da nešto napravimo najbolje što znamo kako bi nas drugi što bolje prihvatili. No to je sad nebitno.
Zašto sam obrisala blog i napravila drugi? Možda zato što sam blog shvaćala kao mjesto gdje ja mogu biti ja, (jer to u svakidašnjem životu naprosto ne mogu) a onda je odjednom taj blog postao mjesto gdje ponovno moram biti ono što se od mene očekuje. Mjesto gdje moram biti podrška svima i kada sam totalno u banani, gdje ponekad u postove moram pisati i ono što nije kako bih još uvijek pripadala... Da, sigurna sam da ga zbog toga više nema. Ok, priznat ću da je to bio jedan od onih blogova, onih koje svi osuđuju i prave se pametni, ali nije to uvijek tako kako se čini. Ti blogovi i djevojke koje to pišu, ne navode nikoga na takav način života nego samo daju podršku djevojkama koje su se našle u takvoj situaciji, što nije nimalo lako. Možda ja nisam jedna od njih u smislu da nisam baš u toj mjeri opsjednuta, ali imam zbog toga problema, najviše po psihičko zdravlje, konkretno na problem prihvaćanja same sebe.. No dobro, raspisah se ja
Ok, ovo gore bio je odgovor na pitanje zašto sam izbrisala stari, no zašto sam napravila ovaj novi blog? Zbog toga što je blog sastavni dio mog života. Kao što je to bilo i od početka mjesto gdje mogu biti ono što jesam, tako želim da bude i sada. I bit će. Blog mi jednostavno treba da se ispušem, da kažem što mi je na duši ono što ne mogu reći drugima u facu, a najviše ono što ne mogu reći sama sebi.
I sad me puno toga muči i mogla bih napisati kilometarski post, no nažalost nemam vremena. Morala sam napisati ovaj uvodni jer sam totalni perfekcionist i to me toliko mučilo, što mi prazan blog stoji već tjedana dana.
- 10:21 -
